Motivacija

Studentska monotonija

Inspiraciju za ovaj post sam pronašao u svakodnevnom gledanju svojih kolega i drugih studenata. U Crnoj Gori ima oko 25 hiljada studenata. Vecina njih je na Univezitetu Crna Gora, a ostali su studenti UDG-a, Mediteran Univeziteta, i nekih kvazi fakulteta. Od kada sam postao student u junu 2009. godine pa do danas, ništa se nije promijenilo. Desio se „masovni“ protest studenata 17.11.2011. godine, posle kojega su neki od političara izvrijeđali studente, rečenicom kako nemamo mu… Iskreno, meni je to zasmetalo! Posebno je smiješno bilo kada je predsjednik parlamenta rekao visokom EU zvaničniku da studenti proslavljaju studentski dan kada ga je ovaj pitao šta se dešava. 🙂

Nego, hajde da pogledamo kako izgleda prosječan student u Crnoj Gori. Prosječan student kod nas plaća školarinu u iznosu od 250€ po semestru (roditelji mu plaćaju), ne radi, nezainteresovan za bilo kakve promjene u svom zivotu, i posjećuje sve moguće studentske žurke. Dobro, što se tiče žurki, nemam ništa protiv i ja ih posjećujem. Šta je sa poslom? Part-time job? Praksa tokom studiranja? To su samo pojmovi! Super je kad student pođe u čitaonicu i nauči ispit, položi (neki, nikad ne polože, nažalost!), i sve tako redom dok ne zavši fakultet i priloži diplomu na šalteru ZZZCG. Žalosna slika! Do sad sam se sreo sa dosta kolega koji bi odrađivali praksu ali kad treba nešto konkretno po tom pitanju da urade, radije kažu, ne hvala! Pa da, ko će na tu praksu ići svaki dan i ustajati u 7.30h. Malo je studenata koji se interesuju i za neka predavanja koja nijesu vezana za discipline koje polažu u toku semestra. Tipična rečenica koja opisuje ovakvu situaciju je „Je li to u 18h? Uf… Imam predavanje tada, necu ja na gostujuće predavanje!“ Dolazi priznati profesor svijetskog renomea kojeg imaš priliku da slušaš tada i ko zna kad opet, i ti ne pođeš nego odeš da slušaš predavanje koje imaš priliku skoro svakodnevno da slušaš. Fali studentima i istraživačkog duha, sami da uče, nadograđuju svoje znanje i vještine. A gdje je preduzetnički duh, da se preduzme inicijativa i rizik pokretanjem svojeg biznisa? Njega posebno nema, osim, ako nije nešto u crno-sivoj zoni!

Većina studenata mašta kako će da se zaposli u državnoj instituciji, ima slobodan vikend i sve praznike. Ovo je totalno pogrešno! Vrijeme je da studenti shvate da treba malo više da se angažuju, promijene nešto, osim što idu utabanim putem kuća-fakultet-kuća. Nama ostaje ova država, bilo bi dobro da mijenjamo i nju i sebe.

Nadam se da sam bar nekoliko vas zagolicao da počnete da razmišljate o ovome.

Pozdrav do narednog posta! 🙂

Twitter: @radonjicivan

2 thoughts on “Studentska monotonija

  1. Postovani Ivane,
    Vrlo obecavajuci stav. Ako nastavis tako, definitivno ces biti na spisku svakog kvalitetnog poslodavca, kao pozeljan zaposleni. Samo, imas jedan mali paradoks, doduse oprostiv, obzirom na godine, kada je rijec o odnosu prema studiranju i odnosu prema obrazovnim institucijama. Naime, sa odnosom prema obrazovanju, odnosno nacinu studiranja, koji ti imas, a taj je apsolutno ispravan, nema fakulteta koji je “kvazi”. Narocito jedno takvo misljenje ne smijes iznijeti, obzirom na posao, kojim se trenutno bavis, jer mozes doci u opasnost da uvrijedis mnogo vrijednih mladih ljudi, koji iz mnogo razlicitih razloga studiraju na privatnim univerzitetima. Ipak je, kako god okrenes, sastav profesora na srodnim studijama razlicitih univerziteta isti, literatura slicna, Bolonja manje ili vise kvalitetno implementirana. U svakom slucaju, sistem obrazovanja, bez obzira na vlasnicku strukturu, generalno, ima jednu pozitivnu tendenciju osavremenjavanja. A, to je veoma dobro za tvoju i generacije koje dolaze. A to -koliko cemo proizvesti kvalitetnog kadra, sam si rekao, zavisi od stava i “mode” koju donosi svaka nova generacija. Cini se da ova tvoja obecava!

    1. Hvala! 🙂
      Tamara, nijesam rekao za sve privatne obrazovne institucije, vec za neke sa čijim studentima dolazim često u kontak i znam način rada. Hvala i na sugestijama, dosta su mi bitne!

Napiši komentar