Sportom se bavim cijeli život. Uvijek sam smatrao da je bavljenje sportom jedan od glavnih razloga da se osjećam zdravije i opuštenije. Za mene sport, posebno trčanje, predstavlja ventil za oslobađanje negativne energije i relaksaciju. Iako nekada dok sam igrao rukomet nisam volio da trčim duže distance jer su one bile obično dio napornih priprema, posljednjih godina trčanje mi predstavlja pravo zadovoljstvo. Valjda zato što dosta vremena provodim u kancelariji, trčanje mi dođe nešto kao „razdrmavanje” poslije od posla.
Obično trčim distance do 10 km i ne forsiram se mnogo. Često sam razmišljao da se oprobam u polumaratonu i zadam neki cilj koji želim da ostvarim. Dok sam slušao iskustva prijatelja sa maratonskih i polumaratonskih trka, želja da i ja učestvujem u sličnom spektaklu je prevagnula. Prvi na redu od popularnih maratona iz regiona bio je Beogradski maraton koji se ove godine održao 28. put. Obzirom da nikada nisam trčao distancu polumaratona, potražio sam savjete na nekoliko blogova o trčanju i prilagodio plan priprema koje su trajale 3 mjeseca.
Iako sam mislio da je najvažnije da trčim što više kako bih se pripremio za glavnu trku, ubrzo sam shvatio da psiha igra veliku ulogu u trčanju. Nije važno da samo sakupite kilometre u nogama i dođete do kondicije. Dok trčite duge distance često dolazite u iskušenje da odustanete, ali u svim tim situacijama važno je da budete istrajni jer tijelo se mora nekada umoriti dok u tim situacijama um mora biti jak. Morate imati volju da istrčite do cilja!
Najavljena kiša pokvarila mi je malo raspoloženje pred trku. Bio sam skeptičan. Mislio sam da će mi pokvariti zadovoljstvo trčanja prvog polumaratona i da ću možda morati da odustanem u toku trke. Poslije pročitanih savjeta na internetu kako treba trčati po kiši i šta mogu očekivati u toku trke pomislio sam da će ovo biti jedno neprijatno iskustvo, jer nisam bio pripremljen za kišu. Međutim kada je trka počela, niti mi je smetala kiša, niti što sam bio “gola voda”, samo sam trčao i gledao na sat. Na kraju se ispostavilo da mi je kiša bila najbolji prijatelj jer mi je davala svježinu tokom cijele trke.
Nevjerovatan je osjećaj biti dio jedne velike manifestacije i trčati sa toliko ljudi, jer ih je bilo ukupno oko 20 hiljada (oko 4500 maratonaca i polumaratonaca, a ostatak mase je trčao Trku zadovoljstva). Poslije svega mogu reći da jedva čekam sljedeću trku! A vama poručujem da nabavite par udobnih patika i počnete pripreme za sljedeći maraton ili polumaraton.
Ovaj tekst je dio akcije “Coca-Cola Bloggers Network Adria”.
P.S.
Fotografije sa 28. Beogradskog maratona možete pogledati ovdje.
Bravo za sve koji propagiraju sport i fizičku aktivnost!