Svakoga dana odlazimo u markete i donosimo odluke o tome šta ćemo kupiti i u kojoj količini. Takve odluke relativno brzo donosimo, one su najčešće ustaljene. Međutim, ponekad kupujemo i skupocjene stvari i tada nam treba više informacija za odluku o kupovini, pa je samim tim proces kupovine duži jer želimo kupiti što kvalitetniji proizvod za novac koji dajemo. Logično, niko od nas ne želi loše da prođe u kupovini.
Često su kupci u dilemi, pogotovo oni koji nijesu vjerni jednom brendu. Na odluku o kupovini baš nekog određenog brenda utiče ogroman broj faktora od cijene, kvaliteta, percepcije tog brenda, ambalaže, dostupnosti, između ostalog i zemlje porijekla proizvoda. Vjerujem da ste mnogo puta pomenuli “Ovo je iz Njemačke, sigurno je kvalitetno”, “Made in China. Pa ovo će da se pokvari već sjutra!” ili čak “Čuš Nike se proizvode u Vijetnamu?”. Da, Nike se proizvode u Vijetnamu, Tajlandu i drugim zemljama, ali sjedište firme je u Sjedinjenim Državama. Zbog snižavanja troškova kompanije se odlučuju za outsourcing jednog dijela posla u druge zemlje.
Potrošači su sve više zatrpani raznim proizvodima, ponekad nemaju vremena da prikupe dovoljno informacija o nekom brendu, i često se oslanjaju na zamlju porijekla proizvoda. Tačnije, imidž zemlje porijekla (Country of origin ili COO effect) je efekat ili uticaj koji zemlja porijekla brenda ima na stavove potrošača ili kupovne namjere. Jačina efekta zavisi od stavova potrošača prema određenoj naciji, kategoriji proizvoda, dekomponovanja efekata i slično.
Potrošači generalno vjeruju da su kvalitetniji proizvodi koji dolaze iz Njemačke i Japana nego iz drugih zemalja. Dok se generalno proizvodi iz Kine smatraju za proizvode lošijeg kvaliteta. Potrošači jednostavno na globalnom nivou, ne samo kod nas, proizvode iz različitih zemalja različito percipiraju. Ponekad i sami znamo da je možda neki proizvod kvalitetniji i cjenovno pristupačniji, ali ako on potiče iz neke zemlje o kojoj mi nemamo saznanja ili jednostavno nijesmo naklonjeni toj naciji, kupujemo drugi proizvod. Kada kupujete odjeću sigurno preferirate italijansku u odnosu na neku dugu, slična situacija je prilikom kupovine satova gdje se preferiraju švajcarski. Ova tema je usko povezana sa potrošačkim etnocentrizmom jer se potrošači svakodnevno na tržištu susrijeću sa domaćim i stranim brendovima na tržištu.
Pomenuo sam Nike, ali oni su samo jedni od mnogih čija je poslovna stategija da proizvode svoje proivode u zemljama u kojima je to isplativije. Kompanija Apple takođe ima sjedište u SAD-u, a čuveni iPhone proizvodi u Kini. Ovakvi slučajevi predstavljaju dekomponovanje efekta gdje sjedište i proizvodnja nijesu u ustoj zemlji. U ovakvim slučajevima, zbog lošeg imidža zemalja u kojima se proizvode proizvodi, kompanije ne ističu gdje je napravljen proizvod nego čije je vlasništvo.