Stvaranje lojalnih potrošača

Kroz društvene medije kompanije pokušavaju da komuniciraju u realnom vremenu sa svojim potrošačima/korisnicima. Iz tog razloga sve više kompanija plasira svoje informacije kroz razne društvene platforme. Mogućnost reagovanja na potrebe korisnika u realnom vremenu je dala mogućnost da se između pojedinca i određenog brenda gradi povjerenje kroz komunikaciju. Kupce treba posmatrati kao prijatelje, ako imate njihovo povjerenje možete računati na njihovu lojalnost.

Povjerenje

Potrošači ne komuniciraju sa kompanijama kroz društvene mreže zato što im je došlo tek tako. Oni pokušavaju da riješe neki problem ili dođu do određene informacije. Ukoliko im se pomogne u tome što su naumili postoji šansa da sa njima počnete da gradite vezu, koja će rezultirati još jednim lojalnim korisnikom. Proces stvaranja lojalnog kupca je težak, ali svakako moguć. Kada korisnici osjete da ste tu zbog njih oni će da se vraćaju iznova.

Kada steknete povjerenje kod potrošača ono dovodi do povećanja prodaje, bolje interakcije, i širenja pozitivnog glasa od strane potrošača (word of mouth). Potrošači se jednostavno osjete ambasadorima određenog brenda. Stvaraju nove potrošače koji opet stvaraju još novih potrošače. Dobro znamo koliko je teško stvoriti lojalnog potrošača kad u svakom trenutku imate paletu konkurentskih proizvoda koje potrošači mogu odabrati.

Pozicioniranje brenda

Marlboro manMenadžment svake kompanije želi da se njihov brend razlikuje od konkurentskih. Možda se može napraviti proizvod koji je na neki način drugačiji od konkurentskog, međutim, na potrošačima je da uoče tu razliku. Da percipiraju brend na drugačiji način. Taj brend mora  potrošaču da predstavlja neku vrijednost zbog koje će on određeni brend da stavi na prvo mjesto kada razmišlja o kupovini. Ovaj proces predstavlja pozicioniranje brenda u svijesti potrošača.

Proces kreiranje imidža brenda u svijesti potrošača nije nimalo lak. Na menadžmentu kompanije je da odluči kako želi da predstavi svoj brend. Bez obzira koju odluku da donesete, da budete brend sa višom cijenom, nižom, da kvalitet proizvoda/usluge bude na prvom mjestu, da se diferencirate kroz odličan i efikasan customer service, imate inovativne ambalaže ili reklame, na tržištu to morate jasno predstaviti.

Poznat je slučaj pozicioniranja Marlboro cigareta, kada su željeli da promijene način na koji ih potrošači doživljavaju. Ideja je bila da se kreira simbol koji će predstavljati brend na duge staze, jer promijeniti način na koji vas potrošači posmatraju nije jednostavno i ne može se to dogoditi preko noći. Kroz komuniciranje sa potrošačima predstavili su brend koji odlikuje snagu i odlučnost. Marlboro se smatrao ženskim cigaretama, nakon predstavljanja Marlboro Man-a (koji će dugo godina ostati simbol prepoznavanja) do danas predstavlja brend koji preferiraju muškarci. Veliku ulogu u repozicioniranju brenda imao je i product placement. U mnogim holivudskim ostvarenjima poznati glumci su predstavljeni kao korisnici Marlboro cigareta.

5 osobina koje sam stekao u sportu

Sjećam se kako sam bio uzbuđen kada sam počeo da treniram rukomet. Bilo je to davno. U kalendaru su dani za trening posebno izdvajani. Trening je bio pravo zadovoljstvo i uživanje, ali i način da pobjegnem od sumornog učenja. Proveo sam skoro pet godina trenirajući rukomet, ali za to vrijeme nijesam samo naučio o tom sportu već i nešto drugo. Stekao sam navike koje su ostale do danas ukorijenjene u mom karakteru. Dakle, želim sa vama da podijelim ono što mislim da mi pomaže danas a stečeno je vremenu dok sam bio aktivan sportista.

Sport

Poštovanje prema timu i saigračima

Prosječan, a uigran tim može više da doprinese nego nekoliko odličnih pojedinaca koji igraju samo za sebe. Jedan poznati biznis teoretičar  je rekao da “Ne postoji savršen pojedinca, ali postoji savršen tim.” Prema timu sa kojim igrate ili radite uvijek treba da se odnosite s poštovanjem. Svako na svoj način doprinosi u ostvarivanju ciljeva. Bitno je vjerovati svojim saigračima i kolegama da mogu da doprinesu timu.

Utakmice se gube i dobijaju

Padneš pa se ustaneš, takav je redosljed. Ne možemo uvijek pobjeđivati. To nikome još nije pošlo za rukom. Iz poraza treba učiti, ali isto ih se ne treba plašiti. Poraz prije dođe kada se plašite da ćete izgubiti. Pobjeda je lijepa i treba je slaviti, ali ona je proizvod vašeg rada. Ako ne nastavite da radite poslije nje, sljedeća će se teško izvojevati.

Samo ako treniraš možeš da napreduješ

Sjećam se da sam naporno trenirao, dosta puta i po dva treninga. Dolazio ranije da se pripremim za trening kako ne bih zaostajao za boljima. Na početku sam bio dosta loš, što je možda i bilo očekivano. Vremenom su se stvari počele mijenjati. Shvatio sam da je sve stvar procesa i da se moraju proći neke faze. Onda sam tenirao i trenirao, što je počelo da daje rezultate. Zapravo najvažniji je trening, talenat je od sekundarnog značaja. To vam je kao kada radite zgibove, svaki put sa više truda i pokušaja možeš više.

Vjeruj do posljednje sekunde

Nekada moraš da čekaš i vjeruješ do posljednjeg zvižduka sudije da možeš da pobijediš. Važno je da nema predaje. Boriti se znači vjerovati u ono što radimo. Ako nešto radiš i ne vjeruješ u to, koja je onda svrha? Bolje preći na nešto drugo. Uvijek vjeruj u pobjedu jer neke utakmice se dobijaju sa zviždukom, a one su najslađe.

Poštuj tuđe a i svoje vrijeme

Često kažem svojim prijateljima kada moram da ih čekam, onako kroz šalu da ne poštuju ni svoje ni tuđe vrijeme. Istina je, ako kasniš znači da ne poštuješ tuđe vrijeme jer taj neko troši svoje vrijeme na tebe, a može ga iskoristiti na drugi način. S druge strane ne poštuješ ni svoje vrijeme, jer si mogao završiti sve u roku i iskoristiti ga za nešto drugo. Uvijek se trudim da stignem sve na vrijeme jer tako poštujem vrijeme onih koji mi ga poklanjaju i zavise na neki način od njega.

Na kraju nijesam postao neki veliki igrač, ali ovo što sam stekao koristim svakodnevno u poslu i životu.

 

 

Kada ste posljednji put uradili nešto prvi put?

Često se zapitam koliko nam treba da pokrenemo sebe da uradimo neke stvari. Neke ljude je prosto nemoguće motivisati, kao da nema strasti u njima. Znam neke osobe koje bi rado pisale blog i znam da veoma dobro pišu, ali jednostavno ne žele da se upuštaju u nešto što im je strano. Da li je to zbog straha ili manjka motivacije ne znam, ali sam siguran da većina ljudi zažali u određenom periodu života što nije drugačije postupila kada su imali šansu.

Skok iz svemira

Poznata je rečenica “Sjutra ćemo”, ali to sjutra nikad ne dolazi. Kada se želi preduzeti neka akcija to se radi odmah, barem se počne planirati i razrađivati. Najteže se pokrenuti, jer većina ne vjeruje u svoje sposobnosti. Jednom kada napraviš korak naprijed uviđaš da si možda sposobniji za neke stvari i da se one lako uče ako im posvetiš svoje vrijeme. Lijepo je to napisa Srđan Vukčević u svom blog postu “Nikada sebe nisam smatrao talentovanim za bilo što. Ono što sam kod sebe gradio čitavog života jeste ideja da se pokretom, akcijom, treningom može postići sve.”

Sjećam se kada sam napravio blog, nijesam baš bio upoznat sa tehničkim dijelom i funkcionisanjem platforme. Prvo sam pomislio da se neću snaći u toj dimenziji, ali onda sam naša malo vremena i počeo da istražujem. Brzo sam ukapirao kako stvari funkcionišu bez pomoći nekog sa strane. Mnogo toga moramo naučiti sami. Stvar je u tome što se uči tako što morate da probate, pa ponovite, pa opet ponovite… Ako hoćete da naučite da vozite morate pokrenuti automobil, ako hoćete da naučite da skačete iz aviona sa padobranom morate skočiti, ako hoćete da pokrenete biznis morate otvoriti preduzeće. Zato vas pitam, kada ste posljednji put uradili nešto prvi put?

Misli pozitivno

Generalno gledano ljudi stalno trče da završe svoje obaveze, ali sve te obaveze ostavljaju posljedice na njih. Stresne situacije koje doživljavamo opterećuju nas pa se poslije nekog posla žalimo kako smo umorni i preopteretili mozak. Zapravo mozak nije moguće “opteretiti”. Mozak može da primi na hiljade informacija, ali mi ih filtriramo po važnosti pa nam se čini da smo u određenom trenutku zaboravili neke. Srijećem dosta ljudi koji uvijek daju prednost negativnim mislima, koje im često ne dozvoljavaju da rezmišljaju na vedriji način. Takve misli prouzrokuju često loše odluke i nekada prosto ne umijemo da uradimo neke stvari na pravi način. Stara indijanska izreka kaže:

“Negativne misli uzrokuju bolesti uma, tijela i duha. Vježbaj optimizam.”

Misliti pozitivno i biti optimističan znači gledati na svijet pozitivno i u lošim situacijama vidjeti i neke dobre stvari. Ne dozvolite da vas obuzmu negativne misli od kojih će vaš duh biti ranjiv. Razni problemi a najčešće finansijski muče mnoge ljudi, što stvara veliki pritisak na njih. Gledao sam ljude u takvim situacijama. Prave neracionalne i očajničke poteze, uvijek misle na probleme i što više misle sve im je gore. Od toga ne vide svjetlo na kraju tunela, koje za njih predstavlja rješenje. Kako kaže Šarme “Briga crpi snagu uma i prije ili kasnije ranjava i dušu”. S druge strane, ako razmišljate pozitivno uviđate razne mogućnosti za rješavanje vaših problema. Ako ste napravili grešku ne dozvolite da vas to muči, greške su česte koliko i dani u mjesecu. Svjetska istraživanja pokazuju da osobe koje razmišljaju često o svojim problemima i imaju negativne misli češće obolijevaju i kraće žive.

Ono što mislimo to i postajemo. Mislite pozitivno! Vježbajte optimizam!

 

Kako imidž zemlje porijekla proizvoda utiče na potrošača


Svakoga dana odlazimo u markete i donosimo odluke o tome šta ćemo kupiti i u kojoj količini. Takve odluke relativno brzo donosimo, one su najčešće ustaljene. Međutim, ponekad kupujemo i skupocjene stvari i tada nam treba više informacija za odluku o kupovini, pa je samim tim proces kupovine duži jer želimo kupiti što kvalitetniji proizvod za novac koji dajemo. Logično, niko od nas ne želi loše da prođe u kupovini.

Proizvedeno u KiniČesto su kupci u dilemi, pogotovo oni koji nijesu vjerni jednom brendu. Na odluku o kupovini baš nekog određenog brenda utiče ogroman broj faktora od cijene, kvaliteta, percepcije tog brenda, ambalaže, dostupnosti, između ostalog i zemlje porijekla proizvoda. Vjerujem da ste mnogo puta pomenuli “Ovo je iz Njemačke, sigurno je kvalitetno”, “Made in China. Pa ovo će da se pokvari već sjutra!” ili čak “Čuš Nike se proizvode u Vijetnamu?”. Da, Nike se proizvode u Vijetnamu, Tajlandu i drugim zemljama, ali sjedište firme je u Sjedinjenim Državama. Zbog snižavanja troškova kompanije se odlučuju za outsourcing jednog dijela posla u druge zemlje.

Potrošači su sve više zatrpani raznim proizvodima, ponekad nemaju vremena da prikupe dovoljno informacija o nekom brendu, i često se oslanjaju na zamlju porijekla proizvoda. Tačnije, imidž zemlje porijekla (Country of origin ili COO effect) je efekat ili uticaj koji zemlja porijekla brenda ima na stavove potrošača ili kupovne namjere. Jačina efekta zavisi od stavova potrošača prema određenoj naciji, kategoriji proizvoda, dekomponovanja efekata i slično.

Potrošači generalno vjeruju da su kvalitetniji proizvodi koji dolaze iz Njemačke i Japana nego iz drugih zemalja. Dok se generalno  proizvodi iz Kine smatraju za proizvode lošijeg kvaliteta. Potrošači jednostavno na globalnom nivou, ne samo kod nas, proizvode iz različitih zemalja različito percipiraju. Ponekad i sami znamo da je možda neki proizvod kvalitetniji i cjenovno pristupačniji, ali ako on potiče iz neke zemlje o kojoj mi nemamo saznanja ili jednostavno nijesmo naklonjeni toj naciji, kupujemo drugi proizvod. Kada kupujete odjeću sigurno preferirate italijansku u odnosu na neku dugu, slična situacija je prilikom kupovine satova gdje se preferiraju švajcarski. Ova tema je usko povezana sa potrošačkim etnocentrizmom jer se potrošači svakodnevno na tržištu susrijeću sa domaćim i stranim brendovima na tržištu.

Pomenuo sam Nike, ali oni su samo jedni od mnogih čija je poslovna stategija da proizvode svoje proivode u zemljama u kojima je to isplativije. Kompanija Apple takođe ima sjedište u SAD-u, a čuveni iPhone proizvodi u Kini. Ovakvi slučajevi predstavljaju dekomponovanje efekta gdje sjedište i proizvodnja nijesu u ustoj zemlji. U ovakvim slučajevima, zbog lošeg imidža zemalja u kojima se proizvode proizvodi, kompanije ne ističu gdje je napravljen proizvod nego čije je vlasništvo.

Zašto vam lopov neće ukrasti knjige a hoće TV

Kada sam upisao fakultet (osnovne studije) u glavi mi se vrtjela misao kako mi je bitno znanje, a ako mi prosjek bude lošiji nego većini neće puno uticati na moj dalji razvoj u smislu ostvarenja poslovnih planova. Kada je počela studijska godina trebalo se organizovati i naći način da se sve obaveze usklade. Počeo sam detaljno da planiram vrijeme, brzo sam se uštosao pa sam tačno znao koliko mi vremena treba da spremim neki ispit i učio bih ga onoliko koliko sam odredio da je potrebno. To mi je bilo više nego dovoljno da na testu dobijem zadovoljavajuću ocjenu. Istina, par puta sam kiksao, ali nijesam htio odvajati od svog vremena da bih popravio neku ocjenu. Vjerovao sam u svoj sistem i plan koji sam napravio, i na kraju plan bi bio sproveden do kraja bez probijanja rokova.

Diploma i znanjeOvo mi je omogućilo da imam vremena i za druge stvari, što većina studenata nema jer jure visoke prosjeke, popravljaju kolokvijume da bi dobili bolju ocjenu, kukaju kako ne mogu da stignu sve i uvijek im fali taj jedan dan učenja da bi znali knjigu od korice do korice. Te neke druge stvari koje sam radio, radije nego što bih učio neke dosadne predmete su, čitanje literature koja nije bila uključena u nastavni program, a ticala se oblasti koje su me interesovale, često Google-nje i gledanje video predavanja raznih profesora i poslovnih ljudi od kojih su se mogle čuti sjajne stvari.

Na fakultetu se ne može sve naučiti, čak mislim da tek nekih 35% stvari koje čujete u amfiteatru možete iskoristiti u poslu i životu. Za ostalo morate da istražujete, neprestano da pitate ili steknete kroz iskustvo. Tako se stiče znanje, ono koje vam daje moć da rješavate probleme na kvalitetan i brz način. Nije lako, ali da bi ste čvrsto stojali na nogama morate da imate nešto što vam uliva sigurnost, po meni jedino što vam može dati sigurnost da krenete putem koji ste zacrtali jeste znanje. Znanje se stiče svaki dan, na bilo kom mjestu, ne samo u učionicama i amfiteatrima. Kako je rekao Robert Kiyosaki, jedan od najpoznatijih investitora i biznismen, “što više znam, otkrivam sve više onoga što je potrebno da znam“. Sasvim opravdana izjava, jer i moj blog je nastao tako što sam znao malo o blogovanju, pa sam malo istraživao i saznao malo više što me je natjeralo da i dalje istražujem i učim.

KradjaKao što naslov blog posta kaže, lopov vam neće ukrasti knjige ukoliko provali u vaš dom. On cilja ono što može da proda i živi neko vrijeme od te zarade. S druge strane pokradeni, neko ko je inteligentan i zna znanje, što bi rekli u narodu vrlo lako može opet da stvori ukradene predmete. Opet sam primoran da citiram Kiyosakia, ali ne može da škodi, a čim ne škodi znači da koristi. On lijepo kaže “Ono što imate u glavi određuje što ćete imati u rukama.” Lopov ne može puno toga da ponese u svojim rukama, pa vjerovatno i ne posjeduje neko znanje. Njega interesuju skupi predmeti, on vam ne može uzeti znanje, to vam niko ne može oduzeti. To možete samo sami sebi, ako se ne potrudite da ga steknete. Još nijesam pročitao u novinama da je neko provalio nekome u kuću da bi mu ukrao knjige jer želi da nauči nešto. Vi?

Potrošački etnocentrizam

Dobro znamo da je trgovinski deficit Crne Gore ogroman. Uvozimo veliki broj proizvoda, većina se ne proizvode u Crnoj Gori pa je to i opravdano. Preduzeća i preduzetnici se više okreću uslužnim djelatnostima pa nije ni čudo što su neki domaći proizvodi nestali sa tržišta u periodu koji je za nama. Mali broj domaćih proizvoda koji nemaju kvalitetne marketinške aktivnosti navodi na to da potrošači kupuju strane brendove, koji sa dosta ulaganja u marketinške aktivnosti privlače potrošače. Siguran sam da je kvalitet domaćih proizvoda na nivou kao i uvoznih, ako ne i veći. Šta je onda problem? Zašto često gledam da ljudi kupuju proizvode koji su uvezeni? Imamo kvalitetne vode, a kupujemo strane?

Svako ko se iole razumije u ekonomiju zna da se kupovinom domaćih proizvoda pospješuje rast ekonomije, sve to utiče i na smanjenje nezaposlenosti, smanjenje trgovinskog deficita i mnoga druga poboljšanja. Da obrazložim, u pitanju je nedostatak jačine potrošačkog etnocentrizam, više o terminu na ovom linku.

Potrošački etnocentrizam predstavlja stavove i ponašanje potrošača u pogledu kupovine domaćih i stranih proizvoda.

Jedan od prvih teoretičara ove oblasti je Shimp koji je u svojoj knjizi Consumer Ethnocentrism: The Concept And A Preliminary Empirical Test obrazložio zašto je loše kupovati inostrane proizvode i zašto su domaći proizvodi superiorni u odnosu na inostrane proizvode.

Eto, sada kada znamo da se u većini mliječnih proizvoda na našem tržištu nalaze nedozvoljene supstance i kako se može čuti određene količine se povlače sa tržišta. Je li ovo pravo vrijeme da se shvati da imamo kvalitetne domaće proizvode? Upoređujući određene proizvođače jogurta, kojeg kupujemo svakog jutra, možemo vidjeti da su brendovi koji dolaze iz okruženja skuplji od domaćih, lošijeg kvaliteta itd. Sličan slučaj je i sa vodama, gdje me niko ne može ubijediti da nijesu kvalitetne kao i inostrane. Nego, nama je uvijek bilo milije strano nego naše, siguran sam da smo kulturološki fenomen.

Privredna komora je prije nekolike godine pokrenula kampanju Dobro iz Crne Gore, čiji je cilj da se brendiraju domaći proizvodi kako bi bili što konkurentniji na tržištu. U posljednjem izvještaju koji možete pogledati u januarskom broju Glasnika kao ključnu prednost crnogorskih proizvoda u odnosu na inostrane potrošači navode kvalitet i način proizvodnje, gdje potrošači preferiraju proizvodnju na tradicionalan način.

Facebook Graph Search optimizacija za stranice

Pošto sam dobio beta verziju Facebookove nove pretrage, skoro sam pisao o tome. Ali, naišao sam skoro na blog post How to Optimize Your Facebook Page for Graph Search od Diana Urban. Pošto je pretraga poboljšana, potrebno je da uradite male korekcije na Facebook stranicama, ako već nijeste to uradili.

To će pomoći da se Facebook stranica (Facebook page) lakše pronađe prilikom pretrage na Facebooku. Evo nekih savjeta koje sam pronašao:

Optimizacija About taba

Kao što znate About se nalazi odmah ispod profilne slike Facebook stranice i predstavlja karatak tekst koji opisuje vašu stranicu.

Tekst bi trebao da sa drži ključne riječi koje će pomoći korisnicima da lakše dođu do vaše stranice prilikom pretrage.

U About dijelu možete napisati tekst od 255 karaktera, ali samo će se određeni dio teksta pojavit na Facebook stranici, oko 150 karaktera.

Koristite ime kompanije kao ime stranice i URL-a

Ukoliko želite da vas lako pronađu na Facebooku onda morate da obratite pažnju na ime stranice, jer bi trebalo da bude kao ime organizacije na koju se odnosi. Isto tako je važan i URL koji koristite, da bi vas lakše pronašli na Facebooku.

Ovdje možete pogledati kako da optimizujete URL za Facebook stranicu.

Podesite adresu biznisa

Ako ste vlasnik nekog lokalnog biznisa (radnja, prodavnica, pub, frizerski salon itd.) i imate stranicu na Facebooku, onda bi trebalo da unesete tačnu adresu na vašu Facebook stranicu.

Žašto je to bitno? Prilikom pretrage lokacija Facebook Graph Search pronalazi sva mjesta na relevantnoj lokaciji, postavljanjem adrese i vaša stranica će se pojaviti u Graph Searchu.

Postavljajte zanimljiv sadržaj

Postavljajte zanimljiv sadržaj za vaše fanove, koji će biti lajkovan (like), dijeljen (share) i komentarisan. Uključite se u interakciju i redovno odgovarajte fanovima na pitanja.

Ukoliko imate nešto da dodate, bio bih zahvalan ako bi napisali u komentaru ispod.

Najbolje kompanije u Crnoj Gori u 2012. godini

Prošle nedjelje sam imao priliku da prisustvujem dodjeli nagrada Najboljim kompanijama za rad u Crnoj Gori, koje je organizovala konsultantska agencija Blue Coach na osnovu istraživanja sprovedenog u 26 kompanija. Dobro je poznato koliko je poslovno okruženje u Crnoj Gori skeptično i da se rijetko sprovode slična istraživanja. Vlasnici i direktori kompanija nerado dozvoljavaju da se uđe u unutrašnjost same kompanije, kako bi se organizovalo kvalitetno istraživanje. Zbog toga veliko poštovanje za sve kompanije koje su učestvovale, a posebno za nagrađene. Akiro Morita je jednom prilikom izjavio “Nikad ne treba da razbijemo posudu sa rižom naših zaposlenih”, a nagrađene kompanije su pokazale kako dobri međuljudski odnosi i uslovi za rad dovode do stvaranja inovativnog okruženja i pozitivnih rezultata.

Istraživanje je trajalo nekoliko mjeseci, a birale su se najbolje kompanije u sljedećim kategorijama: najbolje velike kompanije za rad, najbolje srednje kompanije za rad, nabolje male kompanije za rad, a specijalna priznanja su dobile kompanije sa najboljim međuljudskim odnosima, najbolje organizovane kompanije i najinovativnije kompanije. Pa da krenemo redom i nabrojimo kompanije koje su osvojile nagrade. Istraživanje je pokazalo da je nabolja kompanija za rad Okov, dok su Crnogorski Telekom i Trebjesa na drugom odnosno na trećem mjestu u okviru kategorije velikih kompanija. U okviru kategorije velikih kompanija specijalna priznanja su osvojili Okov za najbolje međuljudske odnose, Crnogorski Telekom za najbolje organizvanu kompaniju i Trebjesa kao najinovatnija kompanija.

Najbolje srednje kompanije za rad su: Elko tim, Hipotekarna banka i Sava Montenegro. Specijalna priznanja su dobili Sava Montenegro za najbolje međuljudske odnose, Hipotekarna banka za najbolje organizovanu kompaniju i Elko tim za najinovativniju kompaniju. Najbolje male kompanije su: Finance plus, Srna i Podravka.

Specijalno priznanje za kompaniju sa najboljim međuljudskim odnosima u kategoriji malih kompanija je dobila kompanija Tring, za najbolje organizovanu i najinovativniju kompaniju u kategoriji malih priznanje je dobila kompanija Finance plus.

Nadam se da će se istraživanje sprovoditi iz godine u godinu. Zanimljivo bi bilo, barem meni, ako bi došlo do proširenja na kategorije kao što su najbolja Internet kompanija, najbolji startup, najbolja NVO i druge.

Događaj je ispratila i Tviter zajednica #najboljezarad.